Elektronsku školu maslinarstva Društvo maslinara Bara nastavlja sa temom „Sorte maslina iz praktičnog iskustva”. O ovoj temi u novom broju „Pazarnog dana” govori dipl. ing. Said Seferović, koji na osnovu sopstvenog iskustava iz svog maslinjaka elaborira o tome kako različite sorte maslina uspijevaju na našem području.
Kada je 2010. podizao maslinjak skoro ništa nije znao o sortama, pa je prve informacije dobijao sa Interneta, foruma 7.maslina.net. Želio je tzv. mješovite sorte. Odlučio se za oblicu, koratinu, askolanu i žuticu, kao najbrojnije sorte, a lećino odabrao za oprašivača. Preko Društva maslinara Bar 2009. dobio je nekoliko sadnica sorte pižolin. Upravo ova maslina je postala najdraža, pa je svoj maslinjak dopunio sa još nekoliko stabala pižolina. Čitajući o karolei kao mješovitoj sorti, par godina kasnije je zasadio i nekoliko stabala te sorte. Osim ovih osnovnih, ima nekoliko stabala posađenih ili nakalemljenih sorti, i to frantoio, dolče mele, kalamata, halkidiki, grosa di spanja, levantinka, pendolino, paranzana... – kaže Seferović.
Ukupno njegov maslinjak broji oko 100 stabala, 60 navodnjava, a ostatak se oskudno ili nikako ne navodnjava.
– O prednostima navodnjavanih suvišno je govoriti. Prvi i to značajni rod oblice i svih italijanskih sorti imao sam 2012. Tako je svake godine bez izuzetka, uz određene oscilacije oblice i karolee. Najrodnije su pižoline i koratine, ali imaju manu što pojedina stabla prerode, pa plodovi ostanu dugo sitni i zeleni. Što se tiče randmana ulja, teško mogu navesti iz ličnog iskustva, jer zbog male količine različito vrijeme zrenja i ostavljanja oblice, askolane i dijelom pižolina za jelo, morao sam miješati više sorti. Poštujući principe savremenog maslinarstva, uvijek nosim na preradu 100 i više kilograma, ne želeći da moje ručno ubrane zdrave masline dođu u dodir sa onim iz najlonskih vreća crno obojenih na dnu, od kojih se dobija tečnost koju ja zovem drnč (oni koji su služili vojsku znaju što je to), ali to je posebna tema – kaže on.
Podsjeća da je žutica dobro poznata autohtona sorta, zastupljena na crnogorskom primorju i dubrovačkom području.
– Žutica je prvi rod dala tek u šestoj godini (ožiljene sadnice), a one dobijene iz panja (guka), ni dan-danas poslije 11 godina, osim u simboličnoj količini. Ovo važi za stabla bez navodnjavanja (samo u prvim godinama donosio sam po jednu cistjernu u toku ljeta). Pošto imam jedno stablo sa navodnjavanjem, koje je takođe prorodilo u šestoj godini, ono već tri godine ima redovan rod (20-30 kg), što znači da uz navodnjavanje i višesortni zasad i žutica može imati redovan rod – priča Seferović.
On podsjeća da špansku arbekinu uzgajaju u podgoričkim Plantažama, kao i u pistulu kod Ulcinja.
– U Dalmaciji su postale hit, ali oni rado nabavljaju i razmjenjuju sadnice i kalem grančice, za razliku od nas, gdje niko neće da napiše ni rečenicu na FB profilu Društva ili na sajtu, tako da sam i ja odustao od dijaloga sa samim sobom. Bio sam prijatno iznenađen nedavno, kad je gospodinu Otoviću iz Tuzi, koji želi posaditi plantažu maslina i koji me ranije konsultovao u vezi izbora sorti, izvjesni maslinar iz Hrvatske odgovorio na Mesendžeru „Pitaj Saida Seferovića, on najbolje poznaje maslinarstvo u Crnoj Gori”. Naravno da nije tako, ali, malo šale za kraj ne škodi - dodaje on.
D.S.

---

Pižolin najdraža sorta
Picholine (Pižolin) je francuska sorta iz pokrajine Provanse, potiče iz Maroka, gdje je poznatija pod nazivom Picholine Marocan, sorta je kombinovane namjene.
– Ona mi je najrodnija i najdraža sorta. Stablo je bujno sa izraženim jednogodišnjim grančicama na kojima daje rod. Plod je ovalan i asimetričan, srednje veličine i uglavnom se koristi za zeleno konzerviranje, ako se koristi za ulje daje do 18 odsto ulja, a plodovi ostanu dugo na grani i sitni. Otporna je na maslinovu muvu i paunovo oko, srednje otporna na zimu, tako da je 2017. imala oštećenja na jednogodišnjim granama u vidu izdužnih pukotina- kaže Seferović.